Đurđa Vitorović je menadžerka filmske produkcije koja je za skoro dve decenije u industriji radila na brojnim domaćim i stranim naslovima. Početkom septembra, Đurđa se priključila zanimljivoj inicijativi Filmtastic East Serbia i to kao mentorka budućim saradnicima u sektoru upravljanja filmskim lokacijama u kojem je učestvovalo 14 ljudi iz nekoliko gradova u Istočnoj Srbiji. Ovaj projekat pokrenule su Srpska filmska asocijacija (SFA) i TOC – Asocijacija za razvoj održivih zajednica iz Zaječara u nameri da mapiraju i promovišu region Istočne Srbije kao atraktivnu destinaciju za snimanje filmova, ali i da popularizuju interesantne pozicije u filmskoj industriji lokalnom stanovništvu.
U ovom intervjuu, sa Đurđom pričamo o tom iskustvu, ali i o njenim počecima u filmskoj industriji, o njenom karijernom putu, najzabavnijim projektima na kojima je radila i prelepim lokacijama u našoj zemlji koje je posećivala zahvaljujući svom interesantnom poslu.
Kako su izgledali Vaši počeci u filmskoj industriji?
– Nedavno je Goran Radaković, inače osoba koja mi je otvorila vrata filma, rekao da sam sada “punoletna na filmu” – nakon 18 godina rada u industriji. Moj filmski život krenuo je sasvim slučajno na filmu Guča!, reditelja Dušana Milića, na kojem sam od filmskih vukova koje sam zatekla u ekipi učila, odnosno “krala“ posao. Zahvalna sam im na svemu jer mi je to pomoglo da idem dalje i ostanem i opstanem na filmu.
Nedavno ste organizovali treninge na temu menadžmenta filmskih lokacija. Recite nam šta sve obuhvata ta pozicija, koji su najčešći izazovi, ali lepe strane ovog posla?
– Pozicija menadžera lokacija najviše se razvila sa dolaskom stranih produkcija, a ranije su veliki deo poslova menadžera lokacija obavljali organizatori na domaćim projektima. Menadžer lokacija mora biti kreativan u pristupu odabira lokacija, ali i praktičan u realizaciji kako bi snimanje moglo da se odigra.
Budući da ste radili sa domaćim i stranim produkcijama, koje su razlike u njihovom pristupu i funkcionisanju?
– Kada se dođe do realizacije, filmski radnici svuda na svetu izgledaju manje više isto, kao i samo snimanje. Proces priprema, odnosno sistem rada, način planiranja i budžetiranja se razlikuju, a na to dosta utiču i finansije kojima produkcije raspolažu. Razvoj servisnih produkcija kod nas doprineo je da se rad i uslovi rada u domaćim produkcijama promene i prilagode na bolje, po mom mišljenju.
Možete li da istaknete neke zanimljivosti sa terena?
– Najlepša stvar koja proizlazi iz snimanja van Beograda je saradnja sa ljudima koje srećemo i koji zaista doprinose realizaciji projekata na jedan poseban način zbog čega nakon snimanja ostaju jako zanimljive uspomene. Na neka mesta se zaista rado i vraćamo, kao što je reč sa selom Poćuta u okolini Valjeva.
Koji su Vaši omiljeni filmovi na kojima ste radili, kao oni za koje vam je baš drago što ste u njima učestvovali?
– Guča! je svakako najznačajniji jer je prvi film koji sam radila. Nakon toga bilo je dosta projekata koji su mi na razne načine značajni, ali mogu izdvojiti Montevideo, Bog te video!, Heroj 1914, Questi Giorni, Baaghi 3, Munje Opet!, između ostalih.
Koji su od projekata iz Vašeg portfoija snimani baš u Istočnoj Srbiji? Šta je to što ističe ovu regiju kao odličnu destinaciju za snimanje filmova?
– Prvi put sam bila deo ekipe filma Enklava u Rajačkim pimnicama, gde smo zahvaljujući scenografskim intervencijama uspeli da dočaramo albansko selo. A u Rajačke pimnice sam se vratila sa filmom Hotel Beograd koji je sniman i u selu Braćevac. U radu sa produkcijama iz Bollywooda otkrili smo da Stara planina svojim geografskim karakteristikama podseća na Kašmir, pa je to bio razlog da se nekoliko filmova realizuje upravo tamo. Među njima su vrlo popularni indijski naslovi kakav je Vivegam koji je sniman u više navrata i godišnjih doba, te Kaatru Veliyidai, koji je prvi realizovan na ekstremno niskim temperaturama. Na Staroj planini realizovali smo i snimanje filma Pored nas, reditelja Stevana Filipovića, koji ćemo gledati sledeće godine. Projekat Vivegam, kao i Pored nas delom su snimani i u Lazarevoj pećini, u blizini Bora.
Na kraju, kakve utiske nosite sa treninga u okviru projekta Filmtastic East Serbia? Kako su se snašli polaznici, šta im je bilo najzanimljivije i kakve teme ste obrađivali na predavanjima?
– Smatram da je trening postigao svoj cilj, a to je da se ljudi raznih profesija iz Zaječara, Negotina, Knjaževca i Majdanpeka upoznaju sa procesom snimanja filma i potrebama koje jedno snimanje može imati u njihovoj sredini. Nadam se da će uskoro imati prilike da i na pravom filmskom setu steknu dragoceno iskustvo i da će im primeri iz prakse sa raznih snimanja koje smo obrađivali na treningu pomoći u tome.
Projekat Filmtastic East Serbia je, zajedno sa još 11 projekata u šest opština i gradova usmerenih na razvoj kreativnih industrija i promociju kulturnog nasleđa i turizma u Istočnoj Srbiji, podržan sredstvima Evropske unije i Vlade Nemačke, kroz projekat “EU za kulturno nasleđe i turizam”, koji sprovodi Nemačka organizacija za međunarodnu saradnju – GIZ.